Prije točno godinu dana vratila sam se s Balija, noseći u sebi sjećanje na jedan dan koji mi je ostao u mislima kao zanimljiva i potpuno neočekivana epizoda tog putovanja. Plan je bio jasan – prva tri dana provela bih na yoga retreatu blizu Tabanana, usred džungle, daleko od gradske vreve i prometa. Preostala četiri dana rezervirala sam smještaj u Ubudu.
No, kako sam počela istraživati, shvatila sam da se moje putovanje preklapa s tim jednim posebnim danom u godini – danom kada ne smijem uopće izaći na ulicu, a kamoli isplanirati cjelodnevni izlet. Nakon početnog razočaranja što ću jedan od dragocjenih sedam dana provesti zatvorena u smještaju, doživjela sam nešto potpuno drugačije i novo.
Što je Nyepi – Dan tišine na Baliju?
Nyepi, poznat kao Dan tišine, obilježava početak nove godine prema balineškom Saka kalendaru. No, za razliku od uobičajenih proslava, ovaj dan donosi nešto sasvim drugačije.
Sve trgovine, restorani i poduzeća zatvaraju svoja vrata. Ulice tonu u potpunu tišinu – zabranjen je izlazak, svaki zvuk i najmanje svjetlo. Čak i aerodrom prestaje s radom na 24 sata, a sav promet staje, ostavljajući otok obavijen velom mira i tame.
Ipak, postoje ljudi koji smiju boraviti na ulicama. To su lokalni čuvari poznati kao Pecalang (“Nyepi policija”) raspoređeni po cijelom otoku, kako bi osigurali poštivanje svih pravila. Jedina iznimka su stanja opasna po život i hitni slučajevi, tako da su bolnice otvorene.
Od 6 ujutro na Nyepi do 6 ujutro sljedećeg dana, mještani ostaju u svojim domovima. Meditiraju, poste i poštuju opći mir. Za Balinežane, Nyepi je prilika da se distanciraju od svakodnevnog života, isključe sa svih vanjskih izvora smetnji i provedu kvalitetno vrijeme sa svojom obitelji.
Kako sam doživjela Nyepi kao turist
Premda sam došla s namjerom da što bolje istražim otok i povežem se s kulturom Balija, vjerujem da nisam mogla odabrati bolji trenutak. Ni bolji smještaj.
Prostrana soba s balkonom i pogledom koji neću nikada zaboraviti – zeleni raj ispunjen simfonijama ptica i cvrčaka. Gotovo sam zaboravila na peti dan borbe s jet lagom.
S obzirom na to da bilo kakva usluga ili izlazak na ulicu nisu bili mogući, bila sam sretna što sam mogla organizirati obroke unutar smještaja. Mnogi hoteli i resorti pružaju usluge poput pripreme hrane, satova yoge i sličnog unutar svojih prostora za vrijeme Nyepija.
U svom Airbnbu za doručak sam uživala u najfinijoj banana palačinki s javorovim sirupom.
Tog dana nastojala sam, poput lokalnog stanovništva, provesti vrijeme u tišini i meditaciji.
Iako sam po prirodi nemirna i teško utišam misli, ovoga puta sam usporila i dopustila sebi da se opustim te obradim sve doživljaje od prethodnih dana. Navečer me najviše veselilo vidjeti nebo osvijetljeno s tisuće zvijezda bez distrakcija uličnih svjetala. No, kišna sezona imala je drugačiji plan. Oblaci su zamračili nebo, ali to nije umanjilo mističnost noći. Tišina i atmosfera učinile su da sve oko mene djeluje dublje i magičnije.
Ogoh Ogoh parada – balineški ritual tame i svjetla
Dan uoči Nyepija potpuna je suprotnost. Ulice se počinju zatvarati već od 12 sati, a kreću i pripreme za veliku Ogoh Ogoh paradu.
Tog jutra sam iz Tabanana krenula već oko 9 sati kako bih prije zatvaranja cesta stigla do smještaja u Ubudu. Dok smo se probijali kroz promet, posvuda su se mogli vidjeti ljudi kako dovršavaju impozantne figure i pripremaju se za ceremoniju.
Ogoh Ogoh su visoke statue koje predstavljaju zle duhove ili demone. Njihova svrha je otjerati negativne energije s otoka prije početka Nove godine. Oblici tih skulptura prikazuju mitološka bića Bhuta-Kala (Bhuta – vječna energija, Kala – vječno vrijeme).
Tijekom parade, ovisno o veličini statue, čak do dvadesetak muškaraca uz zvuke bubnjeva i gonga nose Ogoh Ogoh figure na platformama od bambusa.
Turisti počinju zauzimati svoja gledateljska mjesta već satima prije same parade. Tako sam i ja stigla ranije kako bih iz prvih redova gledala ovaj spektakl. Parada ima razglas i voditelja koji publici na engleskom jeziku predstavlja lokalne zajednice mladih i djece zaslužne za izradu skulptura.
Kako parada odmiče tako i skulpture postaju sve veće i strašnije, a lupanje udaraljki i bubnjeva dočarava ritualnu napetost, kao da najavljuje kulminaciju ovog mističnog događaja. Točno u ponoć gase se sva svijetla, zatvaraju se sva vrata, svi zvukovi odlaze u tišinu, a ulice ostanu prazne kao kazališna pozornica nakon završetka posljednjeg čina.